Dr. Vladimir Dugački,
Zmaj Ivanski
65 godina bolnice na Rebru
God. 1931. srušena je dotrajala Zakladna bolnica na Jelačićevu trgu, koja je tamo stajala od god. 1804., te privremeno preseljena na Sv. Duh. Za novu Zakladnu bolnicu pronađena je lokacija na Šalati, gdje se na oko 12 jutara zemljišta u dogovoru s Medicinskim fakultetom trebala graditi zajednička Klinička i Zakladna bolnica, za koje je bio raspisan međunarodni arhitektonski natječaj. Međutim, kad su dogovori o zajedničkoj bolnici propali, nađena je nova, veća (oko 20 jutara) lokacija na Rebru, gdje je 19. prosinca 1935. započela gradnja nove Zakladne bolnice prema projektu S. Kliske, I. Juranovića, F. Gabrića i A. Ulricha. Glavni je dio Bolnice projektiran kao četverokatna zgrada duljine 182 m, sa 4 isturena trakta prema jugu, uz dvije jednokatnice za stanove pomoćnog osoblja i časnih sestara, te jedne trokatnice za stanove činovničkog osoblja. Zgrada je stavljena pod krov 1939. godine, ali se s unutrašnjim uređenjem prilično kasnilo zbog ratnih nedaća u svijetu. Dana 12. travnja 1942. Bolnica je konačno otvorena kao najmodernija u ovom dijelu Europe i peta po veličini. Bolnica je imala 843 kreveta i sve odjele osim urologije, a najveći su odjeli bili tuberkulozni i kožno-venerični, dakle za socijalne bolesti, u skladu s ondašnjom nacionalnom patologijom. Šefovi odjela bili su istaknuti zagrebački liječnici s titulama docenata i profesora, tako da je Bolnica imala i nastavnu funkciju. Međutim, od samog je početka polovicu bolnice zauzela njemačka vojska za svoje ranjenike, a u svibnju 1945. jugoslavenska vojska. Zakladna je bolnica ukinuta krajem srpnja 1946. pa je zgrada dodijeljena Kliničkoj bolnici Medicinskog fakulteta za smještaj klinika koje su se do tada nalazile na raznim mjestima u gradu.
Rođen je 26. veljače 1939. u Zagrebu gdje je završio klasičnu gimnaziju (1957.) i Medicinski fakultet (1964.). Od 1965. do 1969. radio je kao asistent u Institutu za povijest znanosti tadašnje JAZU, a potom u Stanici za hitnu medicinsku pomoć u Zagrebu. Od 1972. do umirovljenja 2004. djelovao je u Klinici za očne bolesti Kliničkoga bolničkog centra i Medicinskog fakulteta u Zagrebu, gdje je 1975. završio specijalizaciju iz oftalmologije, a 1985. stekao naslov primarijusa. Na Klinici se bavio dječjom oftalmologijom i primjenom dijagnostičkog ultrazvuka. Na području povijesti medicine napose se bavi poviješću medicinskih ustanova i biografijama istaknutih liječnika te poviješću medicinskih časopisa, medicinske književnosti i medicinskog nazivlja. Predsjednik je Hrvatskoga društva za povijest medicine i Hrvatskoga društva za medicinsko nazivlje, član Odbora za leksikografiju HAZU i suradnik Leksikografskog zavoda «Miroslav Krleža» u raznim edicijama (Medicinska enciklopedija, Medicinski leksikon, Hrvatska enciklopedija, Hrvatski biografski leksikon, Enciklopedijaki rječnik medicinskog nazivlja). Član je Družbe «Braća Hrvatskoga Zmaja», i to kandidat od 1991., pripravnik od 6. IV. 1992., redoviti član od 13. IV. 1993. (matični broj 1345).