SVEČANO SIJELO GLAVNOGA ZBORA DBHZ

U POVODU 100. OBLJETNICE OSNUTKA

I 15. OBLJETNICE OBNOVE

NEDJELJA, 27. STUDENOG 2005. U 11,00 SATI

ZAGREB-HRVATSKI GLAZBENI ZAVOD

«U našoj dugoj povijesti, suočeni s događajima od kojih se nestaje, nestali nismo!.

(Marijan Oblak, nadbiskup zadarski)

Hrvatski, zmajski i bratski vam pozdrav časna i draga braćo u ovaj sretni, svečani i veseli čas naše drage i časne zmajske Družbe! - Bog nam sreću daj!

POŠTOVANI I ČASNI GLAVNI ZBORE

ČASNA BRAĆO ČLANOVI KAPITULA ZLATNOGA ZMAJA

ČASNA BRAĆO ZMAJSKOG AREOPAGA

POŠTOVANA BRAĆO POČASNI ČLANOVI

ČASNI MEŠTARSKI ZBORE

Današnji dan istinski je velik, svečan i vesel za našu Družbu, jer njime slavimo 100. obljetnicu našeg časnog zmajskog bratstva.

Neizrecivo smo ponosni što nam je sudbina pružila čast da mi ovdje okupljeni budemo svjedoci i sudionici ove veličanstvene obljetnice. Prije svega želimo zahvaliti svima onima koji su svoj životni put u jednom dijelu i vremenu posvetili radu na časnim zadaćama DBHZ.

Sjećajući se danas na više od 1200 naših pokojnih članova koji su u proteklih 100 godina dio svoga života posvetili BHZ posebnu zahvalnost i štovanje izrićemo našim osnivateljima Emiliju Laszowskom Prazmaju Brloškom i Ozaljskom i Velimiru Deželiću Prazmaju Klokočkom. Oni su zajedno sa šestoro suosnivatelja 16.XI.1905. g. u Zagrebu osnovali »Družbu braće zmaja ognjenoga», koja će 1907. prihvatiti današnje ime «Družba Braća Hrvatskoga Zmaja». Stoga prije nego nastavimo naše svečano sijelo poklonimo se njihovim sjenama, u duhu ih pozdravimo i minutom šutnje odajmo im počast i duboku zahvalnost za sve što su učinili. - (SLAVA IM!)

Svjetonazori vremena kraja 19. stoljeća i početka 20. stoljeća stvarali su brojne ideološke i duhovne sukobe.

U takvom vremenu odrediti se duhovno i državotvorno kroz naglašeno njegovanje kulturne baštine naroda, bila je izuzetno teška, ali i časna zadaća. Sudbina hrvatskoga naroda – od davne i daleke Austro Ugarske preko Države SHS, Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije, pa zatim Nezavisne Države Hrvatske, Avnojske Hrvatske, Federalne Republike Hrvatske i Federativne Jugoslavije sve do suvremene Republike Hrvatske - bila je i naša sudbina. Bili smo ranjavani, razpuštani, opljačkani, zabranjivani i zatvarani, ali i prebrodili smo sve krize, obnavljajući se prije svega duhovno, a zatim i kulturno te materijalno.

Kao dio kulturne povijesti hrvatskog društva DBHZ prošla je kroz sva ta brojna duhovna i politička gibanja i svojim djelovanjem sukobljavala se ili podržavala određene svjetonazore tog vremena, bez obzira na ideološke atribute svih proteklih ideologija krivo ili pravo nazivanih, naprednim, modernim i slično.

Zadivljujuće je s koliko su mudrosti i rodoljubnog naboja naši osnivači prepoznali moguće opasnosti zatiranja i zaborava hrvatskog kulturnog i nacionalnog identiteta, a koje su u tom vremenu razvidno proklamirane ne samo kroz ucjene Riječke i Zadarske rezolucije 1905. god., kojima se na novi način osporavao državotvorni identitet Hrvata.

Naši osnivači odredili su Družbi duhovnu dimenziju koju možemo identificirati domoljubnom, rodoljubnom i kulturalnom misijom na principima i temeljima kršćanske etike i svetonazora.

No, oni nisu samo naši osnivatelji vać i ideolozi. Već na samom početku utvrdili su čvrsta stajališta, gledišta i nazor novoosnovane družbe od kojih nisu odstupali. Tako E. Laszowski 1907. piše: Družba «Braća hrvatskoga zmaja» radi sa svetom zadaćom da koristi hrvatskom narodu i domu pod lozinkom «Pro aris et focis Deo propitio», želeći okupiti pod svoj stijeg sve one muževe, koji žele kulturni napredak hrvatske nam domovine.

Istodobno će V. Deželić progovoriti zašto su se odlučili za ime zmaj. Naš narod je - piše V. Deželić - poznavao i dobre i zle zmajeve. Prve je lijepo uzvisio i za to nije čudo, da su naši junaci sebi rado davali ime «zmaj». Htjeli su tim imenom pokazati svoju jakost, snagu, energiju i neustrašivost, htjeli su pokazati da su silni zborom i tvorom... Stoga Bože daj, da i naša zmajska družba postane tako «zmajevita» te svojim svjetlom sjaji hrvatskom rodu i narodu.

U ovim riječima naših osnivatelja sažeti su smisao postojanja, ciljevi rada i načela djelovanja naše Družbe u prošlosti, sadašnjosti pa i u budućnosti. Znači: «zmajevito» odlučno i postojano raditi na kulturnom planu na svekoliku korist hrvatskom narodu uz geslo Pro aris et focis Deo propitio.

No, iako je Družba zamišljena kao kulturno društvo, bez ikakve želje za aktualnim političkim angažmanom i političkim nadmetanjem, nemoguće je i zamisliti, da je itko u XX. stoljeću u Hrvatskoj mogao ostati po strani i da se nije makar u jednom razdoblju svoga života, politički opredijelio pa čak i angažirao. U tome nije izuzeta ni Družba.

Najpoznatije njezine manifestacije kao na pr.: obilježavanje 1000-te obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, 1300. obljetnice veze Hrvata sa Svetom Stolicom, kult Zrinsko-Frankopanski prijenos posmrtnih ostataka znamenitih osoba hrvatske prošlosti u Zagreb i mnoge druge, nose u sebi snažno političko obilježje.

To posebno vrijedi za kult Zrinsko-Frankopanski. Nastao izvan Družbe 80-ih godina XIX. stoljeća, a u Družbi čuvan i jačan za vrijeme Austro Ugarske i Kraljevine Jugoslavije, kult Zrinsko Frankopanski nije u svojoj biti nikad ni bio posvećen samo Petru Zrinskom i Franji K. Frankopanu, već vječno živoj hrvatskoj državotvornoj ideji - težnji za nacionalno slobodom, državnom nezavisnošću i suverenošću, koje je tek - s puno prava - i njima pronašla idealne osobe da bi se u njima personificirala. Ukazujući neprestano na njih, njihovu sudbinu, borbu, tragičnu smrt i odnos stranih vladara prema Hrvatskoj, Družba je, u stvari, neprestano podsjećala generacije i generacije hrvatskih ljudi na samu državotvornu ideju učeći kako navik on živi ki zgine pošteno.

Prve godine Družbine povijesti okarakterizirane su njezinim radom na sudjelovanju u osnivanju, organiziranju i radu važnih i značajnih javnih gradskih, pa i državnih institucija.

To su tri kapitalna kulturna objekta u tadanjem Zagrebu: Knjižnica slobodnoga i kraljevskoga glavnoga grada Zagreba (danas: Gradske knjižnice); Muzej slobodnoga i kraljevskoga glavnoga grada Zagreba (danas: Muzej grada Zagreba) te Arhiv slobodnoga i kraljevskoga glavnoga grada Zagreba (danas: Državni arhiv). Sve tri ustanove bile su prvotno smještene u Kuli nad Kamenitim vratima, koju su upravo Braća Hrvatskoga Zmaja spasila od rušenja, i koja im je (upravo zbog toga što im je povjereno upravljanje i vođenje spomenutih ustanova) data na korištenje. (To isto učinio je grad Zagreb u veljači 1991. godine obnovljenoj Družbi.)

Valja još spomenuti da je Družba 1909. godine samoinicijativno osnovala i Dobrovoljno društvo za spasavanje u Zagrebu (danas: Hitna pomoć). Međutim, za razliku od predhodnih kulturnih ustanova, njome nije upravljala, već ju je odmah nakon osnutka povjerila gradskim medicinskim službama.

Stoga Družbu zasigurno možemo odrediti kao bitnu sastavnicu kulturne i društvene povijesti hrvatskog naroda kroz cijelo 20. stoljeće.

No, ako se Družba i nije mnogo zanimala aktualnim političkim zbivanjima, oni su se i te kako bavili sa samom Družbom. U svojoj 100-godišnjoj povijesti postojala je tek 56 godina, dok je 44 godine bila zabranjena i raspuštena.

U razdoblju od 1905. do 1941. god. njezin je rad - uz kraći period zabrane javnoga rada za vrijeme 1. svjetskoga rata - protekao kontinuirano. Družbu su kroz to vrijeme vodila dva Velika meštra: Emilij Laszowski, Prazmaj Brloški i Ozaljski (1905. - 1935.) i Milutin Mayer, Zmaj Svetohelenski (1936. - 1941.).

Zakonskom odredbom o osnivanju Vitežkoga reda hrvatskoga zmaja od 19.XI.1941. godine Družba pod imenom Braća Hrvatskoga Zmaja prestaje postojati te se reformira u ustanovu javnog i posebničkoga prava pod imenom Vitežki red «Hrvatski Zmaj».

Vitežkim redom od 1941. do 1943. - kad je donesen njegov Ustav (Pravila) - upravlja predstojnik osnivača (formalno je to Slavko Kvaternik, a stvarno Milan Ivšić). Tek nakon donošenja Ustava 1943. g. Malo vieće izabralo je Velikoga meštra.

Na prvom glasovanju izabran je Mato Zuvičić, ali on se zbog liječničke poreporuke zahvalio tako da je na opetovanom glasovanju za Velikoga meštra Vitežkoga reda «Hrvatski Zmaj» izabran Mladen Deželić, Zmaj Klokočki III.

Na isti način kao što je i osnovan - bez znanja članstva i bez poštivanja odredaba Pravila, odnosno Ustava - Vitežki je red prestao i postojati. Dogodilo se to 7.V.1945. godine, dan prije ulaska partizana u Zagreb. Na inicijativu Velikoga meštra Malo vieće donosi odluku o ponovnom uspostavljanju Družbe «Braća Hrvatskoga Zmaja».

U razdoblju svibanj 1945. - ožujak 1946. Družbom upravlja «privremena uprava» kojoj je na čelu E. Laszowski.

Odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova Narodne Republike Hrvatske od 4.III.1946. godine Družba je zabranjena i raspuštena, a sva pokretna i nepokretna imovina konfiscirana.

44. godine DBHZ prolazila je kroz period u kojem joj je tadašnja vlast oduzela pravo na kontinuirani rad i život, ali kako je Družba kroz svoju cijelu povijest djelila na određeni način sudbinu hrvatskog naroda, u osvit stvaranja samostalne i neovisne države Hrvatske Družba je ponovno uskrsla.

Postupak obnove Družbe započet je u travnju 1990. godine uz veliki trud i zalaganje Želimira Drakulića, kasnijeg Zmaja Mrsinjgradskog. Družba je obnovljena 23.VI.1990. godine.

U 15. godina obnovljene Družbe vodili su je: Antun Bauer, Prazmaj Vučedolski (1990. -1992.), Đuro Deželić, Zmaj Klokočki V. (1992. - 1993.), Juraj Kolarić, Zmaj Hrašćanski od sv. Jurja u Trnju (1993. - 2001.) te Matija Salaj, Zmaj Starovukovarski (2001. -).

U svibnju 1993. g. Zmajski stol Zadar održao je u Zagrebu predstavljanje svojega rada za vrijeme Domovinskog rata pod nazivom Zmajevi Zadru u čast i tom prigodom je msgr. Marijan Oblak, nadbiskup zadarski, Zmaj sv. Krševana, u homiliji u crkvi sv. Marka rekao: «U našoj dugoj povijesti, suočeni s događajima od kojih se nestaje, nestali nismo. Iako izranjeni, rušeni, okupirani, gotovo čudesno prebrođavali smo krize i obnavljali se duhovno, kulturno i materijalno».

Nadbiskupove riječi svjedočile su, ponajprije, o hrvatskom puku nadbiskupije zadarske u teškim ratnim danima, ali u njima smo istoga časa prepoznali i svjedočenje o cijelom hrvatskom narodu kroz cijelu njegovu povijest; baš kao što danas u njima prepoznajemo i svjedočenje o Družbi Braća Hrvatskoga Zmaja i svojoj stogodišnjoj povijesti i mi sami bijasmo suoćeni s događajima od kojih se nestaje, ali nestali ipak nismo.

Svrha Družbina rada kroz svo njezino stogodišnje postojanje sačuvana je, utvrđena i opisana u danas važećim Pravilima Družbe.

Ona je, formalno gledajući, sva okrenuta prošlosti. Međutim, to je samo privid, jer ona je u biti svim svojim djelovanjem okrenuta i svojem vremenu i hrvatskom puku. Nikako ne valja zaboraviti da je najveći dio vremena postojala i radila u stranim, nametnutim državnim tvorevinama, pa stoga iznoseći primjere velikih djela i velikih osoba iz naše prošlosti želi naglasiti, kako je hrvatski narod kroz cijelu svoju povijest, usprkos svim teškoćama, stradanjima i okupacijama rađao mnoge velikane duha i uma baš zbog toga što je čvrsto srastao sa svojim korijenima.

Stoga - iako okrenute prošlosti - sve njezine djelatnosti nisu koncepcijski povijesne u užem značenju te riječi. U stvari, u čitavoj Družbinoj literarnoj baštini nemamo ni jedne «prave» cjelovite povijesti hrvatskoga naroda, a opet sva njezina djelatnost je prožeta njome.

Današnje vrijeme, filozofski i politički pristupi kao i nove ideologije, opet i ponovno; velike, naprednije i demokratskije od svih dosadašnjih (tako kažu) donosi novi svjetonazor globalizacije.

Što u tom kontekstu znače malobrojni narodi, male ali velike kulture, treba još do kraja pojasniti, ali je izvjesno da će DBHZ imati i dalje ozbiljnog dugotrajnog posla da se kulturni i društveni identitet našeg malobrojnog naroda i velike kulturne baštine otrgne od zaborava ili utapljanja u neke još nedovoljno prepoznate globalne sustave. Jasno da pri tome ne zastupamo uski regionalni partikularizam jer on nemože donijeti sreću.

Koristeći razmišljanja našeg povjesnika Zmaja Pleterničkog na temu pouke, poruke i posebnosti hrvatske povijesti, možemo jasno prepoznati i poruku za našu Družbu.

Govoreći o stalnigama hrvatske prošlosti kaže; ako bismo željeli istaknuti pet bitnih odrednica koje su pridonijele održanju hrvatskog naroda-nacije i očuvanju identiteta u stoljetnom hrvanju sa stranim agresorima i agresijama te s nepovoljnim geopolitičkim položajem Hrvata, dakle pet konstanta ili stalnica, pet oslonaca, onda bismo zaključili da su to:

1. hrvatska povijest,

2. hrvatski jezik i književnost,

3. državno-pravna tradicija (državnost),

4. bogata narodna kultura i prosvjeta (Horvat, J., 1980.),

5. pripadnost zapadnom kršćanstvu (Šanjek, 1996.).

Pa, zar nije kroz ovih 5 odrednica zapravo sadržan rad, djelovanje i ciljevi naših kulturnih zborova, stolova i svekolikog zmajskog bratstva. Jer draga braćo, naše poslanje nije samo vraćati u sjećanje našeg naroda povijesne ličnosti i događaje i podizati ih iz zaborava.

Na nama je za budućnost stvarati kroz naš rad nove projekte za budućnost hrvatske kulture, prosvjećivanje i državotvorne misli ako prihvatimo posebnosti hrvatskog naroda i stalnice u njegovom usmjerenju u očuvanju identiteta i u borbi za opstojnost, preostaje upitati se: koje su povijesne pouke i poruke? Pouka je u činjenici da smo se kao narod uopće uspjeli održati usprkos nepovoljnom geopolitičkom položaju, usprkos stoljetnim agresijama, usprkos zajedničkom životu s okolnim, brojčano jačim narodima, usprkos težnjama da nas se mađarizira, germanizira, uz obalu talijanizira te do granice Virovitica-Karlovac-Karlobag srbizira ili pokori. Pouka je, pak, u tome da ćemo se i u budućnosti moći održati ako budemo svoji na svome, ako se riješimo podaničkog i kolonijalnog mentaliteta, ako zadržimo sve svoje posebnosti i u mogućim euroudruživanjima te ako sačuvamo dušu, jezik i kulturu našega malobrojnog, ali ni u kojemu slučaju maloga naroda.

U znak poštovanja prema svim našim predšasnicima, jer oni su stvarali povijest Družbe ali i dio hrvatske kulturne povijesti, kao i poruka onima koji dolaze iza nas možemo izreći misao velikog hrvatskog pjesnika i domoljuba A.G. Matoša .... «Praktična, pozitivna realna snaga povijesti baš i stoji u tome, što je historija vrsta štedionice drevnih energija, koje se baš njenim posredovanjem kao žive sile predaju potomstvu... jer samo ona snaga umire, koja je bez povjesničara... hrvatska povijest nije mrtvo slovo, i dok je nje, mi smo nasljednici ne samo bolova, već i kreposti naših otaca.»

Družba se u svim svojim programima odredila prema činjenici da hrvatstvo počiva u narodu, u njegovom duhu, jeziku, običajima, pjesmi i umjetničkom i graditeljskom izričaju.

Družba njegovanjem tih značajki i njihovih etičkih i kulturnih vrijednosti promiće hrvatski nacionalni duh kao etički ideal hrvatske narodne jezgre.

Takav etički nacionalizam jeste duhovno blago našeg naroda i čvrsti temelj hrvatske nacionalne državne opstojnosti.

S dubokom vjerom da je kultura jedno od najjačih uporišta narodu u čuvanju vlastitog identiteta Družba će i dalje nesebično davati svoj doprinos prosperitetu Domovine za njeno brže ravnopravno uvrštenje u obitelj kulturnih, uređenih i bogatih zemalja Europe. Vjerujući i u pomoć našeg zaštitnika sv. Jurja mučenika, stoljetnog zaštitnika Družbe ostvarivati ćemo naše ciljeve pod našim svetim geslom

PRO ARIS ET FOCIS DEO PROPITIO!

Veliki Meštar

Matija Salaj

Zmaj Starovukovarski

SVEČANA AKADEMIJA

U POVODU 100. OBLJETNICE OSNUTKA I 15. OBLJETNICE OBNOVE DRUŽBE

DRUŽBA «BRAĆA HRVATSKOG ZMAJA»

1905-2005

POD VISOKIM POKROVITELJSTVOM

PREDSJEDNIKA HRVATSKOG SABORA VLADIMIRA ŠEKSA, ZMAJA DRAVSKOG

PROGRAM

HIMNA R. HRVATSKE, LIJEPA NAŠA

POZDRAVNE RIJEČI VELIKOG MEŠTRA

PRIGODNI POZDRAVI

1. Muški vokalni ansambl «Petrinjski Slavulji» - Petrinja

Dirigent: Josip degl' Ivellio

- Vladimir Stahuljak, Zmaj Bjelovarski: HRVATSKA JE SVOJA

2. Ženski zbor «HRVATICE» - Zagreb

Dirigent: Ronald Braus

- Izak Špralja (tekst: Jerolim Korner): SLOBODNOJ HRVATSKOJ – PRAIZVEDBA - skladano u čast 100 godišnjice Družbe

3. Hrvatsko obrtničko kulturno umjetničko društvo «Sloboda» - Zagreb

Dirigent: Heda Gospodnetić

- Anđelko Klobučar (tekst: Jerolim Korner): SLOBODNOJ HRVATSKOJ – PRAIZVEDBA – skladano u čast 100 godišnjice Družbe

- Heda Gospodnetić: HRVATSKI DOM – PRAIZVEDBA – skladao u čast 100 godišnjice Družbe

4. Mješoviti zbor «Emil Cossetto» - Zagreb

Dirigent: Josip degl' Ivellio

- Ivan Muhvić, Zmaj Riječanin/ Josip degl' Ivellio (tekst: Velimir Deželić): ZMAJEVKA – PRAIZVEDBA

- Emil Cossetto (tekst: Josip Jurjević): DOMOVINA NAŠA

-

5. Hrvatsko pjevačko druđtvo «Slavulj» - Petrinja

Dirigent: Josip degl' Ivellio

- Ljubo Kuntarić, Zmaj od sv.Roka Voloskoga/ Josip degl' Ivellio (tekst: Velimir Deželić); ZMAJEVKA

- Josip degl' Ivellio, Zmaj Brački II (tekst: Jure Kaštelan): SVIJETLIŠ U TMINI – PRAIZVEDBA - skladano povodom 100 godišnjice Družbe, u čast Velikom Meštru Matiji Salaju, Zmaju Starovukovarskom

6. Vinko Jelić: BONE JESU, MOTET IZ PARNASSIA MILITIA, Olga Šober, sopran, Vladimir Babin, glasovir

7. Ivan pl. Zajc, Zmaj Podtrsatski: ZDRAVO ZVIJEZDO MORA, Zmaj Trsatski III, bariton, Vladimir Babin, glasovir

8. Ljubo Kuntarić, Zmaj od svetog Roka voloskoga: O DAJ MI SNAGE BOŽE MOJ, Olga Šober, sopran, Vladimir Babin, glasovir

9. Ivan pl. Zajc, Zmaj Podtrsatski: DOMOVINI I LJUBAVI, Zmaj Trsatski III, bariton, Vladimir Babin, glasovir

11. Marija Radić: HRVATSKA MOLITVA, Zmaj Trsatski III, bariton, Vladimir Babin, glasovir

12. Ivan pl. Zajc, Zmaj Podtrsatski:

FINALE OPERE»NIKOLA ŠUBIĆ ZRINJSKI»: «U BOJ, U BOJ»,

SUDJELUJU SVI IZVOĐAČI

VODITELJ PROGRAMA BOJAN ŠOBER, ZMAJ TRSATSKI III.

DOMJENAK