Izvještava
Slike
Areopagit
Dr.sc. Vladimir Rukavina,
Zmaj Sv. Ksaverski
BLAGOSLOV STAROG GRADA OZLJA
DRUŽBA“BRAĆA HRVATSKOGA ZMAJA“
Ozaljski župnik vlč. Josip Jakovčić, Zmaj od Novigrada na Dobri, redoviti član Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja“ blagoslovio je 4.siječnja 2008. Stari grad Ozalj.
Iznad rijeke Kupe, uzdiže se stoljećima stari zrinsko-frankopanski grad, simbol grada Ozlja i srce njegovog povijesnog razvitka. Tijekom stoljeća kao vlasnici smjenjuju se najmoćnije feudalne porodice: Babonići, Frankopani i Zrinski. Grad se prvi put spominje 1244. kao slobodni kraljevski grad. Od kraja 14. stoljeća (1398.) u vlasništvu je Frankopana iz čijih je ruku rodbinskim vezama 1550. prešao pod obitelj Zrinski koja mu je ostala vlasnikom sve do 1671. godine. Stari grad Ozalj doživljava svoje najsjajnije razdoblje u 17.st. U njemu stoluje ban Petar Zrinski, pa je grad neslužbena hrvatska prijestolnica. Tragičnim smaknućem bana Petra Zrinskog i grofa Frana Krste Frankopana 1671.godine nasilno je prekinut procvat grada. U 18.st. temeljito ga pregrađuju novi vlasnici, Perlas i Batthyani, koji će do tada pretežito gotičkom gradu dati današnji, barokni izgled. Nad njim lebdi duh zrinsko-frankopanskog kulta, duh drvenog izvorišta hrvatske opstojnosti i samobitnosti, ozračje blistavog ozaljskog jezično-kulturnog kruga iz 17.stoljeća. U 17. stoljeću oko Zrinskih i Frankopana oblikovan tzv. ozaljski književno-jezični krug. Glavno obilježje kruga bila je ideja stvaranja jedinstvenoga književnoga jezika koji bi se temeljio na preplitanju kajkavskoga, čakavskoga i štokavskoga hrvatskoga jezika. Krajnji cilj i svrha je duhovno ujedinjenje svih Hrvata. Osnovne ideje ovoga kruga odrazile su se u rječniku ,,Gazophylatium'' kajkavskoga leksikografa Ivana Belostenca.
Stari grad Ozalj je od 1928. g. vlasništvo Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja“.
O počecima, a i nastanku slavljenja postignuća, junaštva i tragedije obitelji Zrinskih i Frankopana možemo govoriti od 1861. do 1866. godine (prvu misao je dao 1.861. g. dr. Ante Starčević, pa 1.864. povjesničar Šime Ljubić), kad se u Zagrebu spremala svečanost u kojoj su sudjelovali mnogi uglednici, a prenijela se i u narod. Bilo je to u počast tristotoj obljetnici Hrvatskoga Leonide Nikole Šubića Zrinskog, zvanog i Sigetski. Godine 1.871. nešto slično urađeno je i za 200. obljetnicu smaknuća Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.
Kad su prije više od stotinu godina osnivali Družbu, prazmajevi, povjesničar, ravnatelj Državnog arhiva u Zagrebu i hrvatski književnik Emilije pl. Laszowski Szeliga, prazmaj Brloški i Ozaljski i ravnatelj Sveučilišne biblioteke, hrvatski pjesnik i književnik dr Velimir Deželić st., Prazmaj Klokočki I., ugradili su u njezine temelje svu svoju ljubav i spoznaje o Zrinskim i Frankopanima.
Glavna Skupština Družbe je 24. travnja 1907. godine zaključila da Zmajevi prenesu u Domovinu posmrtne ostatke Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, pogubljenih 30. travnja 1671. g u Bečkom Novigradu. Tim zaključkom Družba je preuzela od stranke Prava njegovanje i širenje Zrinjsko-Frankopanskog kulta.
Obavljeno je to tek 1.919. g. u novoj kraljevini Srba-Hrvata-Slovenaca, kad je nestalo dvojne monarhije i njihovog naslijeđa. 30. travnja 1919. položen je u kriptu zagrebačke Katedrale. Žalobnim svečanostima je prisustvovalo preko 50.000, a samom ispraćaju više od 100.000 hrvata.
Tijekom višegodišnjeg istraživanja Zmajevi su otkrili u Grazu grob Ivana IV. Antuna Baltazara Zrinskog. Posmrtne ostatke su prinijeli u Zagreb i dne 26. veljače 1944. g. nakon mise zadušnice koju je služio zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, položili ih u istu kriptu u kojoj počivaju otac Petar i ujak Fran Krsto Frankopan
U samostanskoj crkvi sestara Uršulinki u Klagenfurtu gdje počiva Zora (Aurora) Veronika Zrinski, kćer Petra, Zmajevi su povodom 200. obljetnice smrti, 28.VI. 1927. g. postavili spomen ploču. Tijekom zadnjih nekoliko godina ispituju se uz pomoć znanstvenih metoda kosti za koje se pretpostavlja da pripadaju Katarini Zrinskoj. Ako nalazi budu pozitivni poduzet će se potrebne radnje za prijenos i polaganje u zagrebačku Katedralu Ponukan velikim zalaganjem i radom Dužbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ u štovanju kulta Zrinskih i Frankopana, posljednji vlasnik starog grada Ozlja i ozaljskog plemićkog dobra, Albert Maria Lamoral Thurn-Taxis, darovao joj je 6.srpnja 1928. stari grad Ozalj i plemićko dobro od tri jutra i 96 četvornih hvati. Darovnica je izdana u Regensburgu, a pravnom činu preuzimanja darovnice je bio prisutan i njemački generalni konzul Ferdinand Seiler, te ravnatelj kneževih dobara Gustav Simon. Darovnicu su u ime Družbe potpisali E. Laszowski, Veliki Meštar i Meštar protonotar Leon Kaurić, a kao svjedoci dr. V. Deželić, zamjenik Velikog Meštra i Meštar obredničar dr. Gjuro Kumičić. Tom zgodom je Albert Maria Thurn-Taxis imenovan počasnim članom Družbe sa zmajskim predikatom Zmaj od Regensburga. Na istočnom dvorištu pročelja staroga grada Zmajevi su u znak zahvalnosti darovatelju postavili 21. srpnja 1928. g. spomen-ploču, koju je izradio kipar Jaroslav Strecha, Zmaj Daruvarski I. Zapušteni stari grad Zmajevci su u potpunosti obnovili. U jednom dijelu grada uredili su poznato izletište i ljetovalište s restoranom, opremili 32 sobe, a u drugom dijelu grada je 1928. g. Veliki Meštar E. Laszowski osnovao Zmajski muzej, arhiv i knjižnicu, koji su se sastojali od četiri dijela: 1.) Zrinsko-Frankopanski muzej, 2.) Galerija slika domaćih i stranih slikara, 3.) Dvorana hrvatskih grbova i zastava, 4.) Arhiv i knjižnica s 20.000 različitih povjesnih dokumenata i 7.000 knjiga.
1946. Družba je zabranjena i oduzeta joj je sva pokretna i nepokretna imovina. Osim starog grada Ozlja Družba je stekla 1937. godine i stari grad Bakar, te kaštel Zrinskih u Vrbovcu. Kaštel joj je darovao 16. travnja 1921. godine zadnji vlasnik grof Pierre Denizoff. U Vrbovcu se je 6. lipnja 1621. rodio i Petar Zrinski., sin Jurja Zrinskog (1598-1626.). Družba je 5. lipnja 1921.na Kuli Kaštela otkrila spomen-ploču Petru Zrinskom.
Zabranom Družbe zabranjen je i kult Zrinskih i Frankopana. Proslava 400. obljetnice koju su 1.966. g. Mađari zabilježili na najvišoj razini, kod nas se nije održala jer ju je osobno zabranio Vladimir Bakarić.
Tek u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj Družba se obnavlja i nastavlja radom na zaštiti hrvatske kulturne baštine. U nastojanju da joj se vrati oduzeta imovina, Družba je uspjela u pravnom postupku, pa joj je stari grad Ozlj vraćen u vlasništvo.
Stari grad je 1946. g. nizom vandalskih zahvata opustošen i opljačkan. U razdoblju 1946. do 2003. godine sjeverno, južno i istočno krilo, žitnica grada i ulazne kule prolaze različite faze održanja. Tijekom zadnje tri godine Družba je uspjela osigurati sredstva i djelomično sanirati najvitalnije dijelova.
Blagoslovu starog grada su prethodili pozdravi Velikog Meštra Družbe prof. dr. sc. Dragutina Feletara, Zmaja Velikootočkog i gradonačelnice gospođice Biserke Vranić. Svečanosti je prisustvovao primjeran broj Zmajske braće i prijatelja staraog Grada. Blagoslov su uveličali pjevanjem župni zbor crkve Sv. Vida iz Ozlja a posebice odlomci povijesne predstave “Hrvatska kruna“ autora prof. Antuna Abramovića, Zmaja od velike Vranovine. Igrokaz su izveli glumci Tomislav Martić, Dragan Veselić, autor predstave Antun Abramović i kaštelan Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ dr. Nenad Stuparić, Zmaj od Sv. Gere.
Literatura:
Prof.dr.sc. Juraj Kolarić, Zmaj Hraščanski od Sv. Jurja u Trnju (2001): Deset godina obnovljene Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“.
Dr. sc. Dragutin Pavličević, Zmaj Pleternički II.: (2007.): ZRINSKO-FRANKOPANSKA HRVATSKA OD CETINSKE POVELJE DO SMAKNUĆA U BEČKOM NOVIGRADU (1521.-1671.) S POSEBNIM OSVRTOM NA NJEGOVANJE NJIHOVA KULTA