Povijest Družbe «Braća Hrvatskoga Zmaja»

Družbu su u Zagrebu utemeljili 16. studenoga 1905. Emilij Laszowski i Velimir Deželić stariji sa željom da ovoj kulturnoj udruzi, koja djeluje na osnovi hrvatskoga prijateljstva i bratstva, glavna briga bude njegovanje hrvatske povijesne i kulturne baštine.

Osebujno ime odabrano je po uzoru na Ordo equestris draconis (Red zmajskih vitezova) hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda, utemeljen 1408., u kojem su pretežno bili hrvatski velikaši. Simboliku tog starog reda dijelom je preuzela i nova zmajska družba. Znak Družbe je polukrugli štit s povijesnim hrvatskim grbom, oko kojega je savijen zmaj spuštenih krila i s repom omotanim oko vrata, a zaštitnik je sv. Juraj. Družbino je geslo Pro aris et focis Deo propitio (Za žrtvenike i ognjišta, s Božjom milošću).

Pravila Družbe potvrđena su 1906., ali su više puta mijenjana i nadopunjavana. Rad Družbe vodi Meštarski zbor koji se prema sadašnjim pravilima sastoji od Velikog meštra i 10 meštara, a bira se na 5 godina. Čast Velikog meštra obnašali su Emilij Laszowski (1906.-1935.), Milutin Mayer (1936.-1941.), dr. Mladen Deželić (1943.-1945.), a nakon obnove djelovanja dr. Antun Bauer (1990.-1992.), dr. Đuro Deželić (1992.-1993.), dr. Juraj Kolarić (1993.-2001.) i Matija Salaj (2001.- 2006.). Od 2006. Veliki meštar je dr. Dragutin Feletar.

U svojem djelovanju Družba je imala nekoliko prekida rada: (1) za I. svjetskog rata od 1914. do 1917. kad je bilo obustavljeno svako javno djelovanje svih deruštava u Hrvatskoj, (2) za II. svjetskog rata kad je bez potpore članstva Družba zakonskom odredbom od 19. studenoga 1941. pretvorena u Viteški red Hrvatskoga Zmaja, koji se neposredno pred kraj rata odlukom družbine uprave od 7. svibnja 1945. ponovno pretvorio u izvornu Družbu «Braća Hrvatskoga Zmaja», te (3) zabranom rada i raspuštanjem Družbe odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova NR Hrvatske od 4. ožujka 1946. Bio je to i najdulji potpuni prekid rada.

U prvom razdoblju svojeg djelovanja, od 1905. do 1946., Zmajevci su diljem Hrvatske postavili brojne spomen-ploče i podigli mnoge spomenike. Spasili su od rušenja Kamenita vrata u Zagrebu, i u njima osnovali Gradsku knjižnicu, Gradski arhiv i Gradski muzej (1907.), te od Grada Zagreba dobili pravo da u njima bude sjedište Družbe. Zmajevci su, nadalje, osnovali u Zagrebu Društvo za spasavanje (1909., današnja Hitna pomoć). Očuvali su posmrtne ostatke Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Gradu i prenijeli ih u zagrebačku Prvostolnicu (1919.), kao kasnije i posmrtne ostatke Eugena Kvaternika i njegovih sudrugova (1921.), te prijenos zemnih ostataka posljednjeg od roda Zrinskih – sina bana Petra grofa Ivana Antuna iz Graza u zagrebačku Prvostolnicu . Inicirali su veliku nacionalnu proslavu 1000. obljetnice Hrvatskog kraljevstva (1925.), uredili grob Anti Starčeviću u Šestinama, podigli spomenik hrvatskoj himni u Zelenjaku (1935.), te podigli veliki glagoljski natpis u zagrebačkoj katedrali u spomen 1300 obljetnice pokrštenja Hrvata (1944.). Nastojanjem Družbe stečen je stari grad Ozalj kao hrvatsko narodno dobro (1928.), a u njemu je Družba uredila muzej i knjižnicu. Kasnije je stečen i povijesni kaštel Bakar (1935.). U tom su razdoblju organizirani i prvi zmajski stolovi (ogranci) izvan Zagreba, od kojih je osobito aktivan bio onaj u Dubrovniku. Do prekida svojeg rada 1946. godine Družba je postavila 86 spomen-ploča, a inicijativom Družbe postavljen je povodom tisućgodišnjice Hrvatskoga kraljevstva 1925. veliki broj spomen-ploča i spomenika po cijeloj Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Samo inicijativom zmajskog radnog ogranka u Dubrovniku postavljeno je o toj obljetnici preko 70 spomen-ploča u području Dubrovnika, u Boki Kotorskoj i u Hercegovini.

U svojim redovima Družba «Braća Hrvatskoga Zmaja» imala je velik broj istaknutih imena hrvatske kulture i javnog života, ali i sudaca, odvjetnika, gospodarstvenika, svećenika, osoba koje su radile u državnoj i gradskoj upravi, te osoba drugih zanimanja. U Matici članstva Družbe do 1946. nalaze se 1058 imena, uz još 54 imena začasnih članova. Od začasnih članova koji su bili i članovi Družbe spominju se dr. Gjuro Arnold, don Frane Bulić, Joso Bužan, dr. Ante Cividini, Juraj Denzler, dr. Velimir Deželić st., Josip Hanuš, dr. Rudolf Horvat, dr. Milan Ivšić, Ivo Kerdić, Emilije Laszowski, Tošo Lesić, Franjo Lučić, Alfred Makanec, Lujo Marun, Milutin Mayer, Ivan Aziz Milićević, Stjepan Platzer, Stjepan Širola, Ivan Trnski, Josip Vancaš. Među više začasnih članova Družbe koji nisu bili redoviti članovi neka budu spomenuta neka imena: Gjuro Stjepan Deželić, Nikola Faller, Andrija Fijan, Marija Ružička markiza Strozzi, dr. Zdenka Smrekar, blaženi dr. Alojzije kardinal Stepinac, Ivan pl. Zajc.

Zabrana djelovanja i dugogodišnji prekid rada nisu mogli iskorijeniti Družbu. Kada je uspostavljena Republika Hrvatska, Družba je obnovljena u Zagrebu 23.lipnja 1990. a svečano ponovo uspostavljena 16.studenog 1990. Sjedište Družbe nalazi se opet u Kuli nad Kamenim vratima koju je Družba obnovila (1993.-1999.) kao svoje zmajsko ishodište i simbol grada Zagreba.

Od današnjih počasnih članova družbe neka budu navedeni: dr. Franjo Tuđman, kardinal Franjo Kuhaić, dr. Marijan Oblak, Vinko Nikolić, Dragutin Tadijanović, Živko Strižić, Gerhard Ledić, dr. Otto von Habsburg - Lothringen, dr. Olga Šojat, dr. Lelja Dobronić, Ivo Livaković, dr. Zvonimir Šeparović, Zlatko Tomičić, Ljuboslav Kuntarić, dr. Zvonimir Bartolić, dr. Ivo Padovan, dr. Andro Mohorovičić.

Zmajevi su za vrijeme Domovinskog rata moralno i materijalno pomagali hrvatske branitelje, postavili mnoge spomen-ploče (oko 60), podigli i obnovili mnoge spomenike, objelodanili niz kulturnih i znanstvenih edicija, organizirali više znanstvenih simpozija i predavanja oko 100), te objavili leksikografsku ediciju Kajkaviana croatica - Hrvatska kajkavska riječ (1996.). Od značajnijih akcija Družba je pred Kamenitim vratima podigla kip svom zaštitniku sv. Jurju (1994.), inicirala uređenje Hrvatske grude (Sokolska mogila) u Maksimiru (1994.), spomenik Hrvatskom jeziku u Varaždinskim toplicama (1997.), inicirala povratak spomenika Gjure Stjepana Deželića, oca hrvatskog vatrogastva na njegovo prvotno mjesto u ulici Prilaz Gjure Deželića u Zagrebu (1998.), te podigla spomenik dr. Anti Starčeviću, Ocu domovine, u Zagrebu (1999.), uredila grob Justine Mihanović Petropoljske, majke Antuna Mihanovića i uredila spomen-područje Hrvatskoj majci u Velikoj Erpenji (1997.-1999.), obilježila obljetnicu smrti bl. Alojzija kardinala Stepinca, počasnog člana Družbe, postavljanjem spomen-ploče na rodnu kuću u Brezariću kraj Krašića, postavila velike izložbe o Emiliju Laszowskom Szeligi (2000.) i dr. Velimiru Deželiću starijem (2002.) s izdanjem monografija o svojim osnivačima povodom njihovih obljetnica, održala znanstveni simpozij o svojem trećem Velikom meštru dr. Mladenu Deželiću i izdala zbornik radova povodom 15. obljetnice njegove smrti (2004.). Zmajski stolovi u pojedinim hrvatskim županijama bili su također vrlo aktivni. Tako je Zmajski stol u Karlovcu obnovio grob hrvatskih mučenika Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novigradu (2000.) i u Karlovcu organizirao znanstvene simpozije posvećene zagrebačkom biskupu Maksimilijanu Vrhovcu (2003.) te Zrinskima i Frankopanima (2004.). Zmajski stolu Čakovcu u suradnji s tamošnjim ogrankom Matice hrvatske podigao je spomenik u Novom Zrinu povodom obljetnice Zrinskih i Frankopana (2001.), a Zmajski stol u Zadru, u suradnji s ogrankom Matice hrvatske i Narodnog muzeja u Zadru, organizirao je proslavu obljetnica hrvatskoglagoljskog prvotiska misala iz 15. st. i Parčićeva misala (2003.), a u Gospiću je postavljena bista blaženom Alojziju kardinalu Stepincu (2001).

U počast Družbe, povodom obilježavanja njene 90. obljetnice (1995.), trg ispred Kamenitih vrata dobio je Družbino ime. Na kraju svojeg razdoblja Veliki meštar dr. Juraj Kolarić objavio je monografiju s osnovnim podacima o Družbi od njena osnutka i posebno o deceniju njena djelovanja nakon obnove (2001.). U studenom 2005. Družba je svečano proslavila 100. obljetnicu osnutka i 15. obljetnicu obnove, kojom prigodom je objavljena i posebna publikacija, a Zmajski stol u Osijeku je otkrio spomenik biskupu Josipu Jurju Strossmayeru povodom njegovih obljetnica i otvorio je pred Gimnazijom u Osijeku «Rondel velikana» (2005.). Također u okviru proslave 100. obljetnice izašla je i monografija sa zbirkom zmajskih i domoljubnih skladbi za zborove «Zmajska pjesmarica» (2006.).

Projekt Zmajskog stola u Osijeku «Rondel velikana» proširen je otkrivanjem spomenika hrvatskim nobelovcima Lavoslavu Ružički i Vladimiru Prelogu (2007.), a cijeli projekt uklopljen je kao «Rondel učenika Gimnazije u Osijeku» u «Perivoj hrvatskih velikana» koji predstavlja novi ukras grada Osijeka .