Povratak na naslovnicu PERIVOJ HRVATSKIH VELIKANA - RONDEL UČENIKA GIMNAZIJE U OSIJEKU
Vladimir Prelog. Bista: Marijan Sušac, akad. kipar. Foto: Željko Šepić
Milan Moguš
KLASIK ORGANSKE KEMIJE
(Riječ predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademika Milana Moguša održana na svečanoj sjednici Akademije 11. listopada 2006. godine u povodu obilježavanja 100. obljetnice rođenja Vladimira Preloga, počasnoga člana Akademije. )
Poštovani članovi Hrvatske akademije, poštovani uzvanici!
Otvaram svečanu sjednicu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u prigodi stote obljetnice rođenja Vladimira Preloga, počasnoga člana naše Akademije. Dopustite mi da na početku svojih uvodnih riječi dodirnem jednu paralelu. Nairne, koliko je poznato, u staroj se Heladi smatrao klasikom onaj filozof ili pisac čija su se djela čitala i nakon stotinu godina. U ono doba unikatnih rukom pisanih djela i kasnijih im možebitnih prijepisa to je zaista mnogo godina. Unatoč činjenici da je naš slavljenik tek rođen 1906., dakle prije stotinu godina, ali i da je svoje prve stručne retke objavio već 1921. godine, tj. sa 15 godina te svega onoga što je slijedilo nakon toga, ne ćemo, držim, pogriješiti ako kažemo da Vladimira Preloga možemo sasvim sigurno i mirno ubrojiti u klasike organske kemije, posebice stereokemije. Jer, Vladimir je Prelog posvetio doslovno cijeloga sebe, sav svoj genijalnu um kemiji. I to ne samo da pronikne u najskrivenije kutke organske kemije i otkriva nove znanstvene svjetove nego, jednako tako, da to što je genijalnošću dosegnuo podari drugima, prvenstveno učenicima svojim, studentima svojim, a preko njih znanosti i industriji, kemijskoj i farmaceutskoj. Ta nesebičnost davanja, ta gotovo zaljubljenost u darivanjâ ponajboljega dijela sebe, nagrađivana je velikim poštovanjem prema Profesoru (i uvijek se znalo na koga se misli kad se ta riječ izgovarala u kemijskim laboratorijima), otvarajući mu je istodobno vrata svim znanstvenim ustanovama na sve četiri strane svijeta. Teško je čak i popisati odličja koja je sve primio, odnosno pripadnost članstvu najviših znanstvenih ustanova pojedinih zemalja. Za nas je pak, ovdje u Hrvatskoj, ponos da je tako reći poniknuo iz ove sredine, da je u njoj boravio, dobrim se dijelom školovao i znanstveno djelovao na sveučilištu i u privredi, da je doslovce provodio ono što danas toliko ističemo - stjecanje znanja i njegova primjena. Takvu je Vladimiru Prelogu nađeno, nakon Zagreba, u Švicarskoj dostojno radno mjesto i u teškim vremenima Drugoga svjetskoga rata. Koliko god zbog sile oružja bio fizički odvojen od svojih zagrebačkih učenika, nikada nije prestajalo uzajamno poštovanje između njih i svoga učitelja. Ta se uzajamnost neprestano umnogostručivala nakon ratnoga vrtloga. Naslijedivši velikoga Lavoslava Ružičku, također naše gore lista i nobelovca, kemijski odjel ETH u Z ü richu bio je ujedno, zahvaljujući profesoru Vladimiru Prelogu, i svjetsko i hrvatsko sabiralište ponajboljih kemičara. Imao je stoga pravo jedan od najpoznatijih Prelogovih učenika Albert Eschenmoser kad je napisao: "Ružička i Prelog, ta dvojica Hrvata, upravljali su kemijom na ETH Z ü rich 50 godina i od te ustanove stvorili vodeću kuću u svijetu".
Spomenuli smo već da je svjetski poznati kemičar Vladimir Prelog dobio golem broj priznanja svake vrste. I ono najglasovitiju - Nobelovu 1975. godine. Ali već vrlo rano, 1954., postaje dopisnim članom upravo naše Akademije i počanim doktorom Zagrebačkoga sveučilišta, tj. zaslužnim dijelom svojih znanstvenih matica. A kad je znanstvena zvijezda profesora Vladimira Preloga zasjala u punome sjaju, naša ga je Akademija izabrala svojim počasnim članom. Tomu počasnomu članu dala je, u skladu sa željom njegove obitelji, i posljednje počivalište na Mirogoju. Toga se svoga velikana sjećamo i danas 0 stotoj godišnjici njegova rođenja sa spoznajom da je našoj Akademiji ostala zauvijek čast što je jedan od kemijskih klasika bio njezinim članom.