Povratak na naslovnicu - Perivoj hrvatskih velikana
Akcent ulaska u osječku Tvrđu oblikovan Rondelom učenika gimnazije u Osijeku. Rondel je sastavni dio Perivoja hrvatskih velikana.
Foto: Pavle Hegeduš
OBLIKOVANJE
Osnovna koncepcija urbanističkog oblikovanja Rondela velikana temelji se na ideji obilježavanja dominantnog pristupa u osječku Tvrđu kao važnog ambijenta fortifikacijske i barokne arhitekture. Sadašnje stanje slučajno organiziranog parka nikako ne odgovara arhitektonsko-urbanističkoj kvaliteti ovog povijesnog lokaliteta. Valjalo bi naglasiti pristup tom lokalitetu, razviti svečani ugođaj posjetitelja vizualnom pripremom na barokni ugođaj arhitekture Tvrđe. U toj funkciji park pred zgradom Gimnazije preoblikuje se prema adekvatnom obrascu barokne pejsažne arhitekture s osnim usmjerenjima i središnjom točkom okupljanja, kao pripremom za prilaz monumentu i ulazak središnjom ulicom u prostor Tvrđe. Pri tome s brižnom pažnjom poštivane su kvalitete postojeće hortikulture, a koje se dopunjavaju pratećim projektom hortikulturnog uređenja. Formirani kružni prostor akcentuira prilaz, a ujedno je i funkcionalno optimalan ambijent za postavljanje skulptura jer kružna forma osigurava potrebnu ravnopravnost svih položaja, a time i ravnopravnost svih spomen-obilježja. Spomenici su smješteni u središnjoj osi prilaznih putova kao znak reprezentativnosti i time iskazanog poštivanja. Osna lokacija spomenika podržana je bočnim kamenim klupama, kao svrhovitim urbanim inventarom, kako za šetače, tako i za učenike Gimnazije. Rasvjeta je smještena na utoku putova u rondel pa se time osigurava osvjetljenje kružnoga prostora, a i prilaznih staza.
Spomen-obilježja koncipirana su kao brončane biste postavljene na valjkaste postamente od kamenog monolita. Biste se oblikuju kao realistička portretna skulptura. Za oblikovanje bista odabran je osječki kipar Marijan Sušac budući da se iskazao i afirmirao kvalitetnom prezentacijom portretiranih osoba i spomeničkom plastikom (Cesarić, nekoliko osječkih liječnika, Pieta', i drugo), a također je već uspješno realizirao kiparsku interpretaciju Strossmayerova lika pri modeliranju Strossmayerova spomenika u naravnoj veličini prema davnoj Valdecovoj skici (izrađenog u bronci i postavljenog ispred katedrale u Đakovu). Nakon uspješnog oblikovanja Strossmayerove biste i provjere njene likovne i ambijentalne kvalitete privremenim postavljanjem na prostoru rondela tijekom 2005. godine, kiparu Sušcu povjerena je izrada daljnje dvije biste nobelovaca Leopolda Ružičke i Vladimira Preloga.
Tretman ovog spomeničkog Rondela velikana kao prilaza povijesnom ambijentu Osijeka navodi na pomisao da se ujedno asocijativnim obilježjem podsjeti i na prethodno razdoblje Osijeka, to jest na rimski grad Mursu. Za razliku od drugih gradova iz rimske epohe (Split, Zadar, Pula), Osijek nema niti jednog in situ očuvanog monumenta rimskog graditeljstva koji bi odavao i prezentirao bogatu osječku povijesnost, pa se čini razumnim upravo na prilazu Tvrđi simbolički izraziti i tu dimenziju Osijeka, kao grada na Dravi i grada što je vjekovima svojim mostovima povezivao civilizacije. Motiv asocijacije mogao bi se naći u pronađenom torzu kipa boginje Tyche kao vjerojatne zaštitnice Murse, na čijem podnožju izranja iz riječnih valova poprsje mladog muškarca, za koga se vjeruje da predstavlja boga Dravusa, patrona Drave. Taj pretpostavljeni ukras rimskoga mosta preko Drave bio bi sretan motiv umjetničkog oblikovanja i izraza osječke prošlosti, a ukomponiran s vodenim efektom središnje smještenoga bazena uklopio bi se u dojmljivu prezentaciju osječkog
identiteta.
Rondel velikana urbani je akcent južnog pješačkog prilaza u kompleks Tvrđe i sastavni je dio južnog pročelja Tvrđe ostvarenog nakon rušenja impresivnog obrambenog sistema. Obiman slobodni prostor između magistralne gradske prometnice i rubnih zgrada Tvrđe jednostavno je i neorganizirano hortikulturno obrađen, čime je umanjena percepcija povijesnog značenja barokno-fortifikacijske urbane strukture Tvrđe i zanemareno kvalitetno oblikovanje ove središnje lokacije gradskog područja. Formiranje i oblikovanje ALEJE HRVATSKIH VELIKANA u ovom prostoru temelji se na ideji da se ovaj dragocjeni ambijent grada Osijeka namjeni spomeničkom obilježavanju osoba koje su svojim znanstvenim, umjetničkim, vjerskim, političkim ili vojnim zaslugama pridonijeli afirmaciji Osijeka i Slavonije, a time i Hrvatske. Spomenička baština Tvrđe dostojan je okvir ove namjene i opravdava ovu lokaciju. U svrhu vizualizacije ove ideje prikazano je moguće oblikovanje tlocrta Aleje s tri trokutasta platoa kao asocijaciju na tipičnu formu obrambenog sistema kojim je bila opasana postojeća urbana jezgra Tvrđe, a time se i formiraju trgovi podobni za atraktivno postavljanje spomeničke plastike. Stvarno oblikovanje ove idejne zamisli, kao i odabir zaslužnika i zaslužnica svakako zahtijeva adekvatnu elaboraciju.
Ostvarenjem Rondela velikana i Aleje velikana kao spomeničkog parka Osijek bi se priključio europskim gradovima koji su svoju i nacionalnu povijest dostojno obilježili. Primjeri impresivnog spomeničkog kompleksa Prato della Valle u Padovi ili adekvatnog Perivoja od slave u Zadru ukazuju kako se gradovi odužuju svojim velikanima duha. Humanistička i etička duhovnost Osijeka iznjedriti će također dostojanstvenu kreaciju.
RONDEL VELIKANA
Zgrada osječke Gimnazije sagrađena je 1890. godine prema prvonagrađenom natječajnom projektu bečkih arhitekata Moriza i Carla Hintertragera. Gimnazija ima iznimnu čast i jedinstvena je po tome da su je pohađala dva dobitnika Nobelove nagrade za znanstvena dostignuća: Leopold (Lavoslav) Ružička i Vladimir Prelog. Prethodna omanja zgrada osječke Gimnazije također se može podičiti svojim učenicima, a među njima je i jedan od crkveno i društveno najvažnijih hrvatskih biskupa: Josip Juraj Strossmayer.
Josip Juraj Strossmayer (1815. - 1905.) kao đakovački biskup i cijenjeni vatikanski dostojanstvenik zalagao se za obnovu starohrvatskoga bogoslužja i suradnju kršćanskih crkava, kao idejni i politički vođa Narodne stranke zalagao se za ujedinjenje hrvatskih pokrajina i hrvatsku autonomiju, kao intelektualac i mislilac zalagao se za kulturnu i političku afirmaciju Hrvatske s ciljem stvaranja okosnice državnosti i civilizacije Južnih Slavena, kao mecena prihodima bogate Đakovačke biskupije pomogao je osnivanje Hrvatske (Jugoslavenske) akademije znanosti i umjetnosti, Hrvatskog sveučilišta i Galerije starih majstora HAZU. Svojim svestranim crkvenim, društvenim i kulturnim djelovanjem Strossmayer je znatno utjecao na formiranje hrvatske samosvijesti, na afirmaciju znanstvene i umjetničke spoznaje. Stoga je hvalevrijedno i razumno odati mu počast, povodom obilježavanja njegovih godišnjica, podizanjem spomenika u Osijeku, mjestu njegova rođenja i pohađanja gimnazije.
Lavoslav Leopold Ružička (1887. - 1976.) kao profesor organske kemije i predstojnik Organsko-kemijskog zavoda u Zurichu proučavao je prirodne tvari, njihovu konstituciju i strukturu, a njegovi znanstveni radovi o steroidnim hormonima i terpenskim spojevima, te provedene sinteze hormona temelj su organsko-kemijske industrije. Nobelovu nagradu dobio je 1939. godine za određivanje kemijske konstitucije i sintezu muških spolnih hormona, a ta istraživanja imala su fundamentalno značenje za razvoj organske kemije i biokemije. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Osijeku, gdje je i maturirao 1906. godine. Stoga je primjereno da mu se u gradu školovanja i ispred njegove gimnazije podigne spomenik.
Vladimir Prelog (1906. - 1998.) naslijedio je Ružičku kao profesor organske kemije i kao predstojnik Organsko-kemijskog zavoda u Zurichu. Nobelovu nagradu za kemiju dobio je 1975. godine za izvorna istraživanja stereokemije velikih organskih i bioloških molekula. Objavio je više od 400 znanstvenih radova s područja organske kemije, koji su mu donijeli priznanja i članstvo u nekoliko Akademija (Njemačka, Amerika, Engleska, Italija, Rusija, Francuska, Irska, Hrvatska) te počasne doktorate više sveučilišta (Barcelona, Bruxelles, Cambridge, Liverpool, Ljubljana, Manchester, Osijek, Paris i drugi). Dio srednjoškolske nastave pohađao je u Gimnaziji u Osijeku. Sve to opravdava da se i njemu podigne spomenik pred zgradom njegova školovanja.
Time se ne iscrpljuje nabrajanje zaslužnih učenika Gimnazije u Osijeku. No čini se primjerenim početi sustavno spomen-obilježavanje upravo spomen obilježjima tim trima korifejima.
Akademik Andrija Mutnjaković